|
O Nama |
Izvori i bunari u Valjevu su stari koliko i sama varoš-grad. U starom delu (turskom) zvanom Tešnjar snabde- vanje vodom je bilo iz nekoliko bunara (đerma) i izvora. Izvori su bili primitivno kapirana prirodna izvorišta ispod brda, stena ili nekog drveta. Najpoznatiji izvori u XVII i XIX veku bili su kod Aćevaca (podzidan), kod Pe-ćine, zvan Arapovića (podzidan), na Lipaku, zvani Vidi-ća česma (podzidana), kod kafane "Šumadija", na "Ili-dži" i drugi. Pumpe u Valjevu za vodu pojavile su se sedamdese-tih godina XIX veka. Postavljanje velikog broja pumpi bilo je moguće zbog toga što Valjevo leži na podze-mnoj reci, koja je bogata vodom, a teren se sastoji od naslaga gline, peska i šljunka, kroz koje se vrlo lako postavlja cev pumpe, dok se ne nađe voda. 1900.god. pristupilo se ispitivanju korita reke Gradac, radi rešavanja vodosnabdevanje varoši Valjeva (Valje-vo je prema popisu imalo 7747 stanovnika i 1246 doma-ćinnstava). 1923.god. prišlo se ozbiljnom razmatranju ovog goru-ćeg problema. Zbog nedostatka materijalnih sredstava i istoriskih okolnosti, realizacija projekta gradskog vo-dovoda (1926.god.) mogla je biti ostvarena tek 1935. god. Kao izvorište je uzet izvor "Ilidža", kapaciteta 17,5 l/s. Crpna stanica, rezervoar čiste vode i razvodna mreža dužine 16.517m, bili su dovoljni za tadašnje (10.000 stanovnika) i buduće potrebe Valjeva. Ovlašćeno preduzeće za eksploataciju gradskog vo-dovoda posle puštanja u upotrebu (15. maja 1938.god.) postalo je "Gradsko električno preduzeve i vodovod". |
|
|
Staro Valjevo (varoš) |
||
|
Današnje Valjevo |
||